Bosnian
English 
...kognitivni testovi daju nam informaciju o tome šta ljudi mogu učiniti, a upitnici ličnosti govore nam šta će ljudi vjerovatno učiniti…
U selekcijskoj praksi, za psihološko testiranje najčešće se koriste kognitivni testovi i upitnici ličnosti. Kognitivnim testovima psiholozi ispituju inteligenciju – bilo opštu, bilo njene faktore (npr. spacijalni, verbalni, numerički). Upitnicima ličnosti pokušavamo predvidjeti kako će se osoba ponašati u određenim situacijama.
Tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća američke vojne službe ispitale su proces selekcije u okviru najvećeg i najskupljeg istraživanja ove vrste. Rezultati su pokazali da nam kognitivni testovi daju informaciju o tome šta ljudi mogu učiniti, a upitnici ličnosti govore nam šta će ljudi vjerovatno učiniti (Cook i Cripps 2009).
Kognitivni testovi
Gotovo svako psihološko testiranje uključuje kognitivne testove. Kognitivni testovi dijele se u testove opštih sposobnosti i testove specifičnih sposobnosti. Ova skupina testova prilično dobro predviđa radni učinak pa se redovno koristi u selekcijskoj praksi.
Testovi opštih kognitivnih sposobnosti
Testove opštih kognitivnih sposobnosti može se u psihološko testiranje uključiti gotovo uvijek. Primjena je brza i jednostavna, a analiziranje rezultata lagano. Tipovi zadataka su u rasponu od logičkog zaključivanja i otkrivanja zakonitosti nizova do otkrivanja uzoraka, sličnosti i razlika. Ova vrsta testova najbolje predviđa uspjeh na radnim mjestima gdje se zadaci ne mogu obavljati rutinski, već je potrebno stalno prilagođavanje novim zadacima. Međutim, ako postoji mogućnost pristranosti na štetu nekih rasnih ili etničkih skupina, to treba uzeti u obzir prilikom interpretacije rezultata. Naime, istraživanja pokazuju da su ljudi iz određenih rasnih ili etničkih skupina postizali slabije rezultate na ovom tipu testa. To je slučaj i s ljudima iz određenih socioekonomskih skupina (prema Cooper i Robertson, 2007). Ipak, važno je naglasiti sljedeće – uprkos mogućem nepovoljnom djelovanju testa na neku skupinu ljudi, test je pravedan ako predviđa radnu uspješnost svih skupina podjednako dobro.
Testovi specifičnih sposobnosti
Navest ćemo primjere testova koji mjere perceptivni, spacijalni, verbalni i numerički faktor. Test koji mjeri perceptivni faktor odnosi se na mjerenje sposobnosti brze i tačne identifikacije oblika. Test koji mjeri spacijalni faktor odnosi se na ispitivanje sposobnosti zamišljanja i predočavanja rasporeda površina i predmeta u 2 ili 3 dimenzije. Numeričkim testom ispituje se sposobnost izvođenja jednostavih brojčanih operacija koje ne zahtijevaju mišljenje, a verbalnim opseg vokabulara, razumijevanje teksta te identifikacija antonima i sinonima.
Spolne razlike
„Popularne“ pristranosti testova specifičnih sposobnosti odnose se na spol. Već je svima poznato da su rezultati žena u prosjeku viši na testovima koji mjere verbalni, dok su rezultati muškaraca u prosjeku viši na testovima koji ispituju spacijalni faktor. Čak i naslovi raznih knjiga o razlikama između spolova govore upravo o ovome (na primjer „Zašto muškarci ne slušaju, a žene ne tumače mape?“). Mora se naglasiti da to što su rezultati žena u prosjeku viši na testu verbalnog faktora, a rezultati muškaraca na testu spacijalnog faktora, ne znači da su sve žene bolje kad je riječ o verbalnom faktoru niti da su svi muškarci bolji u slučaju spacijalnog faktora. Distribucije rezultata za svaki spol pojedinačno se međusobno preklapaju te je iznadprosječni rezultat muškarca na testu koji mjeri verbalni faktor daleko bolji od rezultata prosječne žene na takvom testu.
Četrdesetogodišnje praćenje darovite djece ukazuje na važnost ličnosti!
Činjenica je da su kognitivne sposobnosti iznimno važne, ali ne i dovoljne za dobar radni učinak. O povezanosti inteligencije i uspješnosti u životu općenito govori Termanova studija. On i njegovi suradnici izdvojili su 1500 djece čiji je IQ bio veći od 140 te su ih pratili 40 godina. Kad su djeca iz ove skupine odrasla, iako su u prosjeku bila superiorna, nisu sva uspjela u životu, a razlog tome bile su razlike u osobinama ličnosti, motivaciji za postignućem i socijalnoj prilagođenosti. Ovo istraživanje naglasilo je upravo važnost upitnika ličnosti.
Upitnici ličnosti
Psihološko testiranje ne može proći bez upitnika ličnosti. Upitnici ličnosti sastavljeni su od niza pitanja ili tvrdnji koji obuhvataju misli, osjećaje i ponašanja. Upitnici ličnosti mogu biti izvor važnih informacija o kandidatima za posao, ali osoba koja ih koristi treba imati znanje o radnom mjestu za koje traži zaposlenika. Dobro je to znanje temeljiti na analizi posla (o kojoj možete više pročitati u članku „Analiza posla“ ). Bez jasne ideje kakvi su zahtjevi radnog mjesta te kakve osobine ličnosti kandidat mora imati kako bi mogao udovoljiti zahtjevima, korištenje testova ličnosti u selekcijske svrhe gubi svoj smisao. Dakle, nekritička upotreba testova ličnosti uz premisu da će se tako otkriti neki značajan podatak o potencijalnom zaposleniku, ne doprinosi izboru najbolje osobe za posao te predstavlja gubitak vremena.
Nadalje, psiholog koji koristi test ličnosti mora koristiti i priručnik za isti. Priručnici testova sadrže podatke o tome kako je test nastao, kako se upotrebljava, sadrže tačnu uputu koju treba dati kandidatima prije početka rješavanja te upute za ocjenjivanje testa i ostale podatke koji su potrebni za tumačenje rezultata. Korištenje priručnika nije samo ograničeno na testove ličnosti, već je neophodno bez obzira na vrstu psihološkog testa. Prema tome, isto se odnosi i na upotrebu kognitivnih testova.
Teorije ličnosti
Različite teorije ličnosti govore o različitom broju crta ličnosti. Trenutno najtačnije shvatanje ličnosti zastupa petofaktorski model ličnosti (eng. Big Five model). Prema tom modelu 5 je glavnih crta ličnosti – ekstraverzija, neuroticizam, savjesnost, otvorenost ka iskustvima te ugodnost, a istraživanja su pokazala da je općenito savjesnost najbolji prediktor radnog učinka. Ostale 4 spomenuta faktora ne predviđaju radni učinak generalno, ali mogu poslužiti u predviđanju uspješnosti u određenim skupinama zanimanja. Tako ugodnost i otvorenost bolje predviđaju uspjeh u uslužnim djelatnostima, a ekstraverzija u rukovođenju i u prodaji. Niski neuroticizam, tj. emocionalna stabilnost predviđa uspješnost u policijskim i manualnim poslovima (Cook i Cripps 2009).
Nedostaci upitnika ličnosti
Problem upitnika ličnosti su neiskreni odgovori. Naime, odgovori kandidata za posao na upitnicima ličnosti mogu biti manje ili više iskreni. Logično je da se osoba želi predstaviti u što boljem svjetlu kroz selekcijski postupak kako bi dobila posao. Rješenje ovog problema leži u naučno utemeljenim ljestvicama za otkrivanje laganja koje su sastavni dio većine testova ličnosti. Zato, preporuka svima: budite iskreni prilikom rješavanja nekog upitnika ličnosti jer je moguće da zbog varanja ne dobijete posao!
Psihološko testiranje + intervju
I pored svih korisnih predikcija koje nam osiguravaju psihološki testovi, nije dobro zasnivati selekcijske odluke samo na temelju rezultata testiranja. Psihološko testiranje se provodi uglavnom u kombinaciji s intervjuom.
Profesionalna etika psihologa
Za sami kraj ovoga članka važno je naglasiti da profesionalna etika psihologa obavezuje na tajnost podataka dobijenih psihološkim testiranjem. To znači da psiholog nakon testiranja ne smije reći šefu ili rukovoditelju koliki je rezultat tačno kandidat postigao na kognitivnom testu i koliki mu je IQ niti raspravljati o tome šta je kandidat odgovorio na pojedinačna pitanja iz testa. Psiholog svoje mišljenje daje u obliku izvještaja na samom kraju selekcijskog postupka. Riješene testove kandidata psiholog čuva kroz određeni vremenski period, i to pod ključem te je pristup ovim povjerljivim podacima neovlaštenim osobama ograničen.
piše: Ana Zlatar, psihologinja.
Literatura:
Cook, M. & Cripps, B. (2009). Psihološko procjenjivanje na radnome mjestu. Školska knjiga. Zagreb.
Cooper, D. & Robertson, I. T. (2007). Psihologija odabira zaposlenika. Naklada Slap. Jastrebarsko.